Мајицу С.К.Велика Србија можете поручити онлајн преко сајта www.bunkerbeograd.com
Odavno ne postoji, više puta menjao je ime, ali da nije bilo “FK Velika Srbija” srpska fudbalska istorija bila bi siromašnija a Crvena zvezda možda ne bi bila crvena i možda ne bi imala svoj stadion na kome je bio onaj „Velike Srbije“, odnosno „SK Jugoslavije“, tj. „SK 913“…. Ali, pođimo redom.
Pre tačno 100 godina, 6. avgusta 1913, u beogradskoj kafani “Kasina” osnovan je Fudbalski klub “Velika Srbija”. Inicijator je bio inženjer Danilo Stojanović, poznatiji kao Čika Dača, jedan od pionira fudbala u Srbiji, takođe osnivač kragujevačke Šumadije (1906) i BSK (1911). Zanimljivo je da je Čika Dača morao da ode iz BSK-a kao “disident”. Pred prijateljsku utakmicu BSK – Šumadija poslao je pismo u Kragujevac u kome je opisao karakteristike igrača BSK-a. Bez obzira što je Šumadija glatko izgubila, njegov gest je protumačen kao “izdaja” zbog čega je, ljut, napustio klub a sa njim su pošli i neki igrači. Čika Dača je uskoro ceo đački fudbalski klub “Slavija”, koji je delovao na Vračaru i u kome se posebno isticao Jovan Ružić, preveo u novoosnovanu “Veliku Srbiju”. Istorija kaže da je prvi “večiti derbi” izmedju “crvenih” (Velika Srbija) i “plavih” (BSK) odigran 8. septembra 1913. Bilo je 2-0 za “plave”.
Početak Prvog svetskog rata prekinuo je aktivnost novog kluba a kada je ratni vihor minuo obnovljen je, u duhu novog vremena i nove države, pod imenom SK Jugoslavija. Ubrzo je izrastao u jedan od najboljih klubova ondašnje kraljive a 1924. i 1925. bio je dvostruki prvak države kao prvi srpski klub kome je to uspelo. Tokom obe sezone Jugoslavija je igrala u gotovo nepromenjenom sastavu: Nemeš – Ivković, Petrović – Načević, Mahek, Marković – Đurić(Đorđević), D.Jovanović, Luburić, Petković, Sekulić. Trener je bio Čeh A.Blah.
Zvezde tima bili su Milutin Ivković – Milutinac, golgeter Dragan Jovanović, poznatiji pod neobičnim nadimkom Žena (u oba prvenstva bio je prvi strelac sa 6, odnosno 4 gola). Prvenstva su igrana po turnirskom sistemu, Jugoslavija je 1924. u finalu pobedila Hajduk sa 2-1 a godinu dana kasnije Građanski, i to u Zagrebu, sa 3-2. Navijačkim vozom iz Beograda u Zagreb je išlo oko 1.000 ljudi a na povratku fudbalerima je priređen veličanstven doček.
“Jugoslavija” nikada više nije bila prvak Jugoslavije, u deceniji između 1930. i 1940. bila je u senci svog večitog rivala BSK i hrvatskih klubova, ali je bila jak klub, sa nizom istaknutih igrača, reprezentativaca. Boje reprezentacije branili su golmani Spasić i Ljuba Lovrić, Moma Đokić i Bane Sekulić bili su među slavnim “urugvajacima” u Montevideu 1930, Dobrivoje Zečević istaknuti napadač, zatim Nikola Perlić (strelac jednog od dva istorijska gola za pobedu nad Englezima od 2-1 u Beogradu 1939), Lojančić, Anđelković, pa Aca Petrović – “Pikavac”…
Godine 1932. SK Jugoslavije je na svom stadionu, tamo gde je danas stadion Crvene zvezde, prva u zemlji instalirala reflektore.
Kada je izbio Drugi svetski rat klub je morao još jednom da promeni ime. Jovan Ružić, nekadašnji fudbaler (jedini Srbin u prvoj jedanaestorici Jugoslavije u prvom meču na Olimpijadu u Anversu 1920. protiv Čehoslovačke), napravio je anketu među starim članovima koji su odlučili da se klub nazove SK 1913, po godini osnivanja. Klub je nastavio aktivnost i tokom rata a poslednji “večiti derbi” odigran je sa BSK-om u septembru 1944. za Pehar Nušićeve knjižare. Bilo je 1-0 za BSK.
Posle Drugog svetskog rata klub, zvanično, nije obnavljan ali se na njegov stadion “uselila” novo-osnovana Crvena zvezda.
O istoriji Velike Srbije/SK Jugoslavije/SK 1913. moglo bi mnogo toga da se kaže, mnogo je i rečeno u nekim knjigama koje se bave istorijom srpskog fudbala, a ovaj tekst ima za cilj samo da podseti na jedan značajan datum iz naše fudbalske prošlosti.